Najblaže rečeno imam ambvilentna osećanja povodom izjave PSS-a. Pre svega, osećam iskreno gađenje prema svim beskičmenjacima i prevrtljivim ljudima. Od odbrane reka Stare planine pa do danas. Nesposobnost da se reaguje na vreme, nedostatak uverenja, hrabrosti, i večito vođenje sopstvenim interesima. Spisak razloga predugačak što bi rekao Van Gog (bend, ne onaj bez uvo). Čini se da jedino što zaista donosi rezultate jesu pritisci. Bez pritiska ne nastaju ni dijamanti, a izgleda ni promene.
Isto važi i za stanje u državi. Svedok sam kako se ljudi oko mene, koje donedavno ama apsolutno ništa od ovoga nije zanimalo, sada, vođeni pomodarstvom ili možda probuđenom svešću, izbacuju sadržaj u ime opšte dobrobiti svih nas. Pitanje je da li se zaista bude ili samo surferski slede talas trenutne euforije.
Ipak, uprkos svemu, osećam izvesnu nadu. Ova nova energija, koliko god kasno došla, nesumnjivo pokreće ljude. U nekima budi svest, u drugima hrabrost da se suprotstave ovom ogromnom zlu. Kapisla i koren svega je fenomen STUDENTA. Debelo zaslužili Nobela! Neki ljudi možda prate trendove, ali verujem da su se mnogi stvarno probudili iz sna i da je moguće da se čovek promeni. Možda ne svi, ali dosta apolitičnih jesu krenuli u dobar pravac i kolektivno ovih dana kao društvo pravimo ogromne korake.